Conference Archive

Na temelju istraživanja reljefnih značajki šireg područja
nalazišta Kurilovec-Belinščica smještenog u nizinskom dijelu
Turopolja, autori donose prijedlog korištenja digitalnog modela
reljefa u istraživanju arheološkog potencijala nizinskih područja.
Usporedbom s podacima dobivenim površinskim mjerenjima
provedenim prije izvedbe arheoloških iskopavanja u neposrednoj
okolici Osijeka, prikazuju važnost reljefnih značajki za analizu i
interpretaciju arheološkog potencijala nizinskih područja.
Na temelju izvedenih zaključaka, predlažu nove smjernice za
dokumentiranje arheoloških nalazišta koje mogu proširiti
metodološki pristup prikupljanja podataka prije izvođenja
arheoloških iskopavanja.

Preduvjet smislenom i utemeljenom postupanju s arheološkim
ostacima predstavlja razumijevanje njihove vrijednosti. Iz perspektive
arheološke discipline, znanstveni je potencijal prioritetni kriterij
vrijednosti arheoloških ostataka. No teoretsko razmatranje
znanstvene vrijednosti, koje obuhvaća analizu indikatora arheološkog
informativnog potencijala, već je tridesetak godina donekle
zanemareno u arheološkoj literaturi pa ta tema zahtijeva nove studije
znanstveno relevantnih podataka koji proizlaze iz međuodnosa
stratifikacijskog sustava i pokretnih arheoloških materijala.

Projekt Arheološka baština antičke Murse i srednjevjekovnog
Osijeka osmišljen je u suradnji Odsjeka za arheologiju HAZU i
Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Osijeku s ciljem
stvaranja novog i unaprjeđenje postojećeg znanja o ostacima antičkog grada Murse i različitih razvojnih faza srednjovjekovnog
Osijeka koje su prethodile gradnji Tvrđe, te primjena tih znanja u
zaštiti i prezentaciju arheološke baštine. Projekt obuhvaća
istraživanje, zaštitu i promicanje arheološke baštine na području
grada Osijeka.
Kratkoročni i srednjoročni ciljevi projekta su:
Prikupljanje i obrada podataka prikupljenih arheološkim
istraživanjima, arheološkim nadzorima, probnim iskopavanjima i
dojavama građana. Unošenje obrađenih podataka, arhivske građe,
geoloških karata i ortografskih snimki u GIS program i stvaranje
cjelovite digitalne baze podataka o arheološkoj baštini Osijeka,
• Stvaranje arheološkog katastra grada Osijeka koji će biti dostupan
široj javnosti putem interneta,
• Provođenje probnih istraživanja kojima bi se provjerili i/ili
nadopunili podaci dobiveni ranijim istraživanjima
Dok su dugoročni ciljevi:
• Stvaranje cjelovite topografske karte antičke Murse na kojoj će biti
točno naznačeni položaji ključnih građevina i gradske infrastrukture
(bedemi, forum, gradske bazilike, sakralni objekti, groblja i sl.),
• Odabir najreprezentativnijih objekata, čiji položaj tek treba utvrditi,
za sustavna istraživanja i prezentaciju u obliku niza manjih
arheoloških parkova na području grada.

U izlaganju će biti izloženi problemi i rješenja u dosadašnjem radu na
stvaranju GIS baze podataka za antičku Mursu. Ujedno će u izlaganju
biti raspravljena važnost usporednog proučavanja pokretnih i
nepokretnih nalaza s ciljem stvaranja cjelovite slike o topografiji tog
rimskog nalazišta, te će biti predstavljen pristup kako se ta građa
obrađuje i uvrštava u digitalnu bazu podataka.

U ljeto 2013. god. provedena su geofizička istraživanja u
sjeveroistočnom dijelu rimskog vojnog logora Tilurija. Rezultati
geofizičkih istraživanja primjenom magnetske i georadarske metode
ukazuju na zidane strukture s istim rasterom zgrada koji je poznat iz
arheoloških iskopavanja uz južni bedem logora. Informacije dobivene
neinvazivnom metodom su korištene i u smislu procjene stupnja
sačuvanosti ostataka arhitekture u svrsi planiranja budućih
arheoloških istraživanja. Posebna je pažnja posvećena analizi
komplementarnog karaktera podataka dobivenih magnetskom i
georadarskom metodom. Provedena istraživanja u velikoj mjeri
potvrđuju i nadopunjuju podatke dobivene arheološkom
prospekcijom 2001. god. Prepoznate strukture moguće je
interpretirati, odnosno pripisati pojedinim tipovima rimske logorske arhitekture. Temeljem te rekonstrukcije moglo bi se na razini
teoretske pripreme daljnjih istraživanja pretpostaviti tlocrt
sjeveroistočnog dijela logora.

Desetljeće geofizičkih istraživanja na području antičkog grada
Sagalassos u Turskoj je pokazalo djelotvornost geofizičke metode u
centralnom dijelu grada s monumentalnim javnim zgradama i
podzemnom infrastrukturom, kao i u perifernim dijelovima grada na
području industrijskog kvarta s keramičarskim radionicama. Zadnjih
nekoliko godina na perifernim dijelovima grada više se pažnje
posvećuje proučavanju odnosa rezultata geofizičkih istraživanja i
geokemijskih analiza primjenom multivariatnih statističkih metoda za
procjenu prirode korelacije između određenih relevantnih elemenata.
Na ovaj način možemo bitno doprinijeti poznavanju izvora anomalija
na rezultatima geofizičke metode.

Tema izlaganja je prikaz aplikacije 'Arheos' za vođenje
arheološke terenske dokumentacije. Arheološki projekti rezultiraju
velikim količinama dobivenih podataka što postavlja kao potrebu i
standard korištenje računala radi čim učinkovitije pohrane i obrade
istih. Jedan od standardnih oblika organiziranja i digitaliziranja
podataka ovakvog opsega su relacijske baze podataka, a na takvoj se
bazira i navedena aplikacija. U izlaganju će biti prikazane
karakteristike aplikacije, rad u njoj, kao i smjernice i modeli kojima se
autor vodio pri njenoj izradi.

Gotovo na svim prapovijesnim, antičkim i srednjovjekovnim
lokalitetima najveću količinu pokretnih nalaza čini keramika.
Keramički materijal je važan izvor informacija na svakom arheološkom lokalitetu. Kako bi te informacije bile ujednačene po
svim kriterijima struke, a svi relevantni podaci prikupljeni, na skupu
će biti prezentirana pokusna verzija programa za obradu keramike.
Na primjerima antičke keramike prikazat će se kako nastaje digitalna
baza podataka koja osim osnovne statistike objedinjuje podatke o
morfologiji i tipologiji materijala. Posebna pažnja će se posvetiti
mikroskopskoj analizi strukture keramike. Izdvajanjem i
implementiranjem uzoraka fabrikata u jedinstvenoj bazi podataka
prikazat će se kao jedna od metoda obrade keramičkog materijala.
Digitalna obrada keramike na jednom mjestu, zasigurno će
pridonijeti učinkovitijoj i točnijoj analizi.

Arheolozi Muzej grada Zagreba su tijekom dugogodišnjih
istraživanja na brojnim lokalitetima u Zagrebu i njegovoj okolici,
radeći na obradi i objavama nalaza te njihovoj prezentaciji na
izložbenim projektima, dolazili i do brojnih pitanja na koje nije bilo
moguće odgovoriti samo arheološkim podacima proizišlim iz
terenskih istraživanja. Brojne arheometrijske analize provedene na
odabranim uzorcima i nalazima s arheoloških lokaliteta dale su mjerljiv doprinos arheološkoj interpretaciji u kojoj i najsitniji, ponekad
neatraktivan nalaz predstavlja vrelo informacija koje arheolog, kao
moderator, treba uklopiti u konačnu interpretaciju, baziranu na
egzaktnim podacima znanstvenih disciplina proizišlih iz prirodnih,
tehničkih, medicinskih i drugih interdisciplinarnih polja istraživanja.
Upravo su rasprave o mogućnostima i ograničenjima arheometrijskih
analiza i njihove pozitivne primjene u arheološkim interpretacijama
arheoloških lokaliteta dovele do realizacije izložbe naslovljene „U
službi arheologije“ postavljene u Muzeju grada Zagreba od travnja do
listopada 2013. godine. Glavni cilj izložbe bio je pokazati široj javnosti,
kroz muzeološki pristup, dijapazon mogućnosti koje suvremena
arheologija ima u sinergiji s drugim, poglavito prirodnim znanostima.
Tako su bile predstavljene geofizika, geodezija, geologija, znanost o
drvu, radiografija, kemija, botanika, zoologija, antropologija te kao
posebne teme – kronometrija i forenzika. Želja je bila ukazati na
dugotrajnost, složenost, problematiku, mogućnosti i ograničenja
različitih analiza u svrhu interpretacije određenog segmenta
istraženog lokaliteta. Na tragu teme izložbe, na primjerima s
odabranih lokaliteta iz Zagreba i njegove okolice, biti će predstavljene
neke od arheometrijskih analiza i koliko su i kako rezultati tih analiza
doprinijeli konačnoj arheološkoj interpretaciji.

Na arheološkim se nalazištima biljni (ali i zoološki i arheološki)
materijal često sakuplja skupa s velikim količinama zemlje pa je
potrebno prije analize materijala pristupiti nekom od postupaka
predobrade uzorka, kako bi se uklonilo tlo te kako bi se lakše obradili
nalazi. Najčešće se pristupa jednoj od vlažnih metoda predobrade:
flotaciji ili vlažnom ispiranju preko sita.
Međutim, primijećeno je da voda može negativno utjecati na
karbonizirani biljni materijal koji arheobotaničari analiziraju i
determiniraju te može pospješiti njegovo uništenje. Cilj našeg rada je
bio da proučimo da li je ispiranje preko sita metoda koja više uništava
karbonizirane biljne ostatke od flotacije te da uvidimo da li postoji
razlika u osjetljivosti između često pronalaženih vrsta: boba, leće,
pšenice, ječma i prosa. Ta saznanja pomoći će istraživačima da točnije
interpretiraju dobivene omjere nađenih vrsta, kao i da odaberu
primjerenu metodu predobrade uzorka.
Naše je istraživanje pokazalo da je vlažno ispiranje preko sita
agresivnija metoda od flotacije i da mu treba pribjegavati samo u
slučaju kad u uzorku nema mnogo fragilnih ostataka.
Dio našeg istraživanja odvijao se na karboniziranom biljnom
materijalu s arheoloških nalazišta, a dio na materijalu karboniziranom u laboratorijskim uvjetima. Laboratorijski
karbonizirani uzorci leće, prosa i ječma jasno su pokazali da je
recentni materijal dobiven karboniziranjem u mufolnoj peći mnogo
otporniji i manje sklon raspadanju od pravog arheološkog materijala
pa stoga samo djelomično može poslužiti u donošenju zaključaka oko
postotka uništenja pojedinih biljnih vrsta.
Ovo je istraživanje pokazalo da su karbonizirana zrna leće i prosa
osjetljiva te bi stoga uzorke koja ih sadržavaju trebalo po mogućnosti
poštedjeti od vlažnog ispiranja preko sita. Karbonizirani ostaci boba,
pšenice i ječma se pri obje predobrade sačuvaju u postotku većem od
70 % i stoga smatramo da su dovoljno robusni da zbog njih ne treba
izbjegavati vlažno ispiranje.
Ukoliko će se raditi arheobotanička analiza uzorka, naš je prijedlog da
se prije vlažne predobrade napravi preliminarni uvid u biljne vrste koje
se u uzorku nalaze. Ukoliko uzorak sadrži karboniziranu leću i proso,
a moguće ga je suho prosijati (rastresito tlo), svakako bi trebalo
izbjeći vlažnu predobradu. Ukoliko pak kompaktnost tla u kojem se
uzorci nalaze, zahtjeva upotrebu vode, preporučujemo izbjegavanje
vlažnog ispiranja preko sita, jer ono više oštećuje osjetljiviji
karbonizirani materijal. U slučaju da je vlažno ispiranje već učinjeno
ili mu se mora pribjeći zbog ubrzanja postupka obrade ili nekog
drugog razloga, svakako predlažemo da se pri diskutiranju rezultata
istraživanja radi davanja točnijih omjera nađenih vrsta, napomene
činjenica da je kod leće možda došlo do njenog raspadanja većeg od
45 %, a kod prosa do 40 % nalaza.

Mikromorfologija u arheologiji je metoda pomoću koje se
proučavaju intaktni, neporemećeni uzorci sedimenata i tala te
pripadajućeg arheološkog materijala (npr. ognjišta, podova kuća,
predmeta itd.) na mikroskopskoj i ultramikroskopskoj razini.
Mikromorfološka nam analiza omogućuje proučavanje bioloških i
geoloških promjena nakon taloženja koje se dešavaju unutar slojeva i
raspoznavanje ljudskih od prirodnih aktivnosti (Goldberg i Sherwood
2006). Ovom metodom se, dakle, mogu ustanoviti taložni i postaložni
procesi na arheološkim slojevima koji nisu vidljivi prilikom
iskopavanja te dati cjelovitiju sliku konteksta arheoloških nalaza.
Opažanja koja se provode na području mikromorfologije odnose se na
prirodu sastojaka tla ili sedimenata (kemija i mineralogija), na njihovu
morfologiju (veličinu i oblik), na njihov prostorni raspored (distribuciju
i orijentaciju). Analizirajući međusoban prostorni raspored sastojaka,
moguće je utvrditi vremenske odnose među samim sastojcima i
razumjeti genetske i evolucijske procese tla ili sloja koji se proučava,
pogotovo na temelju određenih struktura (pedostruktura)
karakterističnih za specifičnu klimu ili djelovanje čovjeka.

Keramika je jedan od najvažnijih izvora informacija za
proučavanje drevnih kultura, budući da se koristila svakodnevno za
spremanje tekućih i krutih namirnica, pripremu i serviranje jela. Pri
arheološkim iskapanjima fragmenti keramike uobičajeni su nalazi. Uz
klasična arheološka istraživanja keramike, danas su neizostavne i
mineraloške, petrografske i kemijske analitičke tehnike, za čiju je
provedbu te interpretaciju rezultata neophodno poznavanje
mineralogije, osobito mineralogije glina. Mineralogija glina je jedna
od temeljnih disciplina Zavoda za mineralogiju, petrologiju i
mineralne sirovine Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, pa su time
njeni članovi bili u dodiru i s arheometrijom keramike.
Cilj ovog izlaganja je dati uvod u arheometriju keramike, prikazati
mogućnosti Laboratorija za analizu geoloških materijala u području
arheometrije keramike, ukratko prikazati dosadašnje radove, te
trenutna istraživanja vezana uz arheometriju keramike na Zavodu za
mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine.
Arheometrija keramike odgovara na pitanja: (1) kada je keramika
nastala, (2) iz kojeg materijala i (3) na koji način je pripremana i
pečena. Keramika se može datirati direktno metodom
termoluminiscencije, a trenutno je u istraživanju i nova direktna
metoda datiranja rehidroksilacijom. Izvorišni materijal te tehnologija
izrade mogu se pretpostaviti na temelju kemijskih (npr. rendgenska
fluorescencija; induktivno spregnuta plasma – masenaspektrometrija) i mineraloških (npr. rendgenska difrakcija,
polarizacijska mikroskopija, skenirajuća elektronska mikroskopija)
analiza keramike i potencijalnih sirovina.
U Laboratoriju za analizu geoloških materijala izrađuju se
mikroskopski preparati keramičkih ulomaka, mikroskopira keramika
u polariziranoj svjetlosti, analizira mineralni sastav keramika i
potencijalnih mineralnih sirovina rendgenskom difrakcijom na prahu.
Na Zavodu za mineralogiju, petrologiju i mineralne sirovine
analizirana je keramika od prapovijesnog do srednjovjekovnog
razdoblja s područja cijele Hrvatske s ciljem utvrđivanja podrijetla
materijala i tehnologije izrade. Zavod ima plodnu suradnju s više
arheoloških institucija u Hrvatskoj, a uspostavljena je i suradnja s
Poljskom akademijom znanosti radi optimiziranja metode datiranja
rehidroksilacijom.

Svaki mineral ima svoje polje stabilnosti. Ako se uvjeti u okolišu
promijene, mineral postaje nestabilan i prelazi u drugi mineral koji je
stabilan pri novim uvjetima. Uvjeti stabilnosti ovise o promatranom
mineralu; o njegovom kemijskom sastavu i termodinamičkim
svojstvima. Ovdje ćemo prikazati promjene u stabilnosti kalcijevogkarbonata, odnosno minerala kalcita. Glavni uvjeti koji određuju njegovu stabilnost su temperatura, tlak, kiselost i količina kalcijevih i
karbonatnih iona u okolišu. Kalcit je u našem podneblju glavni mineral
mnogih vapnenjačkih stijena, pa je kroz povijest bio lako dostupan i
često korišten. Nalazimo ga npr. u građevnom kamenu, kao materijal
raznih alatki, te kao dodatak keramičkim i staklenim smjesama.
Kemijska stabilnost kalcita u otopini prikazana je na primjeru
kamenih spomenika iz Varaždinskih Toplica. Korištene su metode
optičke mikroskopije velike dubinske oštrine, skenirajući elektronski
mikroskop i EDS. Promjene na kalcitu uslijed otapanja možemo
prikazati jednostavnom formulom CaCO3 → Ca2+ + CO32- , gdje
vidimo da se kalcijev karbonat u otopini razlaže na svoje komponente,
kalcijev i karbonatni ion. Brzina i smjer ove reakcije ovisi o kiselosti,
količini i vrsti iona. U slučaju V. Toplica spomenici od vapnenca
izloženi su djelovanju vode s vrlo velikim udjelom sulfida i sulfata.
Zanimljivo je da do reakcije s kalcitom ne dolazi direktno preko iona
iz vode. Spomenici su zakopani u sediment bogat željezovitim
mineralima koji reagiraju sa sulfidnim ionima pri čemu nastaje pirit.
On se u obliku mikroskopskih kristalića kristalizira na površini i vrlo
duboko u porama kamena. Jednom kad reakcija nastanka pirita
završi, on u tim uvjetima ostaje stabilan. Do problema dolazi kad se
spomenik izvadi iz sedimenta, tad i pirit više nije u svojim uvjetima
stabilnosti. Dolazi do njegovog raspadanja na željezne okside i
sulfatnu kiselinu. Kiselina reagira sa materijalom iz spomenika, a
kalcij karbonat u ovom slučaju prelazi u kalcij sulfat, odnosno gips.
Gips mehanički i kemijski vrlo nepovoljno djeluje na stabilnost
spomenika izrađenih od vapnenca. Kao rezultat ovih izmjena minerala imamo mehaničko i kemijsko oštećenje spomenika, kao i
crvenkasto obojenje nastalo oksidacijom željeza iz pirita.

U Crikvenici je otkrivena rimska keramičarska radionica, za koju
prema pečatima na tegulama znamo da je pripadala Sekstu Metiliju
Maksimu. Arheometrijskim analizama dokazano je da amfore, tegule
i posude s lokaliteta predstavljaju izvorni proizvod lokalne
keramičarske radionice za koju je korištena lokalna sirovina iz
neposredne blizine radionice dostupna dovoljnom količinom i
kvalitetom. Sirovina je tek neznatno oplemenjena prije oblikovanja i
pečenja, prvenstveno uklanjanjem krupnih ulomaka vapnenca. Zbog
prirode glavnog minerala gline, ekspandirajućeg smektita, postupak
sušenja morao je trajati neuobičajeno dugo, a peklo se je na
temperaturama nižim od 850 °C u oksidativnoj atmosferi.
Radionica je proizvodila amfore, posuđe, keramički građevinski
materijal i utege za tkalačke stanove. Makroskopskim analizama
utvrđeno je osam struktura tipičnih za Crikvenicu. Prema strukturama
i tipologiji posuđa distribucija proizvoda je za sada utvrđena na području sjevernog priobalja rimske provincije Dalmacije te u
unutrašnjost na području današnje Like.

U radu se predstavljaju rezultati analiza izdvojenih tipova
keramike s brončanodobnog lokaliteta Mačkovac. Ovo nalazište
pokazalo se kao pogodan izvor podataka jer su višegodišnja
istraživanja otkrila značajne dijelove brončanodobnog naselja i
pripadajućeg mu groblja i omogućila komparativne analize širokog
spektra. Tokom istraživanja i analiziranja keramičkih nalaza
primijećena je sličnost određenih keramičkih formi koje se koje se
javljaju kako u naseobinskom kontekstu, tako i u ritualnom kontekstu
u sklopu pogrebnog ritusa na groblju. Unutar skupine zamijećenih
istih oblika, uočene su razlike u kvaliteti keramike ovisno o tome da li
su pronađene u naselju ili u grobnom kontekstu. Komparacija
okolnosti nalaza, kvalitete i kiselosti tla te dubine nalaza pokazale su
da se činjenica različite kvalitete istih tipova keramike treba tražiti u
nekim drugim razlozima.
Provedene makroskopske analize više uzoraka keramike iz naselja i sa
groblja pokazale su da su početne hipoteze o različitim procesima proizvodnje mogu potvrditi. Provedene analize usmjeravaju dalje
istraživanja na eksperimentalna pečenja i dodatne analize sastava
keramike.

Rasprave o kasnoneolitskoj vinčanskoj keramici izuzetno su
brojne u arheološkoj literaturi, ali su pitanja tehnologije, a posebno
procedure pečenja još uvek nepoznanica. S obzirom na činjenicu da
je vinčanska grnčarija tamnosive i crne boje, jedan od osnovnih ciljeva
eksperimenta bio je rekonstrukcija procedura redukcionog pečenja -
u jamama, ali i na otvorenoj lomači, uz primenu tehnika naknadne
redukcije. Rezultati su pokazali prednosti jamskog pečenja u odnosu
na druge tehnike: kraće traje, ekonomičnije je, zahteva manje
angažovanje majstora, vatra se lakše kontroliše, što za posledicu ima
malu količinu ili poptuno odsustvo škarta. Sa stanovišta "tehnoloških
izbora", eksperiment je pokazao i to da su niske temperature pečenja
(ispod 800o C) posledica svesne odluke majstora. Temperaturu su
održavali niskom da bi sprečili pojavu pukotina koje nastaju
razgradnjom školjki, tj. kalcijum karbonata u fakturi na višim
temperaturama.